Blog : tržište

Cirkularna ekonomija u poljoprivrdnoj proizvodnji

Cirkularna ekonomija u poljoprivrdnoj proizvodnji

Od poslednje industrijske revolucije, privredne delatnosti  se posmatraju kao proces koji podrazumeva eksploataciju dostupnih prirodnih resursa, njihovu preradu, oblikovanje u finalne ili poluproizvode, distribuciju i upotrebu i, konačno, odlaganje. Takav model privređivanja je prepoznat kao „linearni model privrede“, u kojoj glavna paradigma glasi: uzmi – napravi/koristi – odloži. Sa napretkom društva i povećanjem standarda, koji se danas meri stopom BDP-a, paralelno raste i upotreba prirodnih resursa i energije. Dakle, u linearnom modelu ekonomije, nakon isteka „životnog veka” proizvoda, isti se dugo vremena odlagao na deponije.

Cirkularna ekonomija je zadnjih godina postala posebna ekonomska praksa. Prema definiciji i principima cirkularne ekonomije održivost se zasniva na maksimalnom i racionalnom krišćenju resursa. Obješnjeno jednostavno, cirularna ekonomija je buduća ekonomija, a odgovor je na rastuće potrebe čovečanstva koje moraju postati što održivije.

Principi cirkularne ekonomije se zasnivaju na takozvanom regenerativnom sistemu upotrebe proizvoda. U njih su minimalno uloženi resursi, energija, imaju minimalnu otpadnu vrednost, kao I smanjenu emisiju štetnih gasova u toku njihovog stvaranja. Dakle to su proizvodi koji su napravljeni kako bi njihov vek upotrebe bio dug, proizvodi koji su održivi i teže da nemaju negativan uticaj na životnu sredinu. Oni mogu biti popravljani, redizajnirani ili reciklirani i na taj način ono što je u njih uloženo u vidu resursa, materijala, energije ili pri upotrebi, nema negativan uticaj na životnu sredinu i ekosisteme.

Korišćenje resursa u poljoprivredi je naročito značajno kroz principе cirkularne ekonomije iz više razloga. Prvi i osnovni je činjenica da je poljoprivredna proizvodnja jedan od najvećih zagađivača na planeti. Zapravo, delatnosti i tehnologije koje se primenjuju u poljoprivrednoj proizvodnji, od koriščenja hemijskih sredstava u povrtarstvu, voćarstvu i ratarstvu, pa sve do emisije metana u stočarskoj proizvodnji predstavljaju izvore velikog dela zagađenja voda, zemljišta i vazduha.

Drugi bitan razlog uvođenja poljoprivrede u cirkularne ekonomske principe je taj da poljoprivreda sama po sebi daje proizvode za korisnike i proizvode koje koriste druge industrije, bilo da ostaju u domenu poljprivredne proizvodnje u nekom drugom proizvodnom sektoru. Dakle, poljoprivreda je vrlo pogodna za prevođenje u principe cirkularne ekonomije, odnosno većim delom svojih proizvodnih tokova ona i funkcioniše na taj način.

Cirkularna ekonomija u Srbiji je novi pojam. Javnost se tek upoznaje sa principima i primerima ovog progresivnog pristupa. Ono što je sigurna činjenica je potencijal razvoja cirkularne ekonomije u poljoprivrednoj proizvodnji Srbije velik, jer je podizanje infrastrukture u poljoprivredi u toku, uz pomoć predpristupnih fondova Evropske Unije, kao i nacionalnim programima. U tom smislu ključnu ulogu imaju nacionalni standradi i propisi koji se tiču zaštite životne sredine i kontrole proizvodnje, koji moraju biti usaglaašeni sa principima cirkularne ekonomije. Obzirom da ovim dugim tranzicionim promenama imamo obavezuda rekonstrujišemo i pravni sistem naše zemlje, ovo može biti ključni momenat za usvajanje novih vrednosti koji će biti obaveznei propisane, pa nas odvesti korak ispred ostalih zemalja u okruženju u pogledu primene principa cirkularne ekonomije.

Kako bismo došli do efikasnih pravnih regulativa moramo kao pojedinci shvatiti šta one regulišu, odnosno biti dosledni njenih primena,kako bismo imali prave rezultate. U tom smislu velike su razlike u shvatanju uticaja poljoprivrede u različitim područjima Srbije. Savesna upotreba svih hemijskih preparata, uključujući i veštačka đubriva, moraju biti imperativ svih proizvoača, ne samo zbog prinosa koje su sezonska kategorija, već zbog budućeg planiranja proizvodnje, a u krajnjem rezultatu i očuvanju resursa i životne sredine.

U nekim predhodnim člancima smo spomenuli da je ustvari poljoprivreda kao delatnost vrlo negativno uticajna na životnu sredinu upravo zbog kruženja zagađujućih materija kroz ceo proizvodni sistem od zemljišta, izvorišta, kroz lanac ishrane, sve do čoveka.  Sistem proizvodnje u poljorivredi je vrlo integrisan po svim sektorskim proizvodnjama, pa je jako teško eliminisati greške, čak i u ciklusima koji su uspostavljeni po propisu, jer ukoliko se u blizini istih nalaze nesavesni proizvođači, vrlo je verovatno da će posledice takvog delovanja osetiti svi u okolini. Zbog toga je vrlo bitno uspostaviti sistem i kontrolu korišćenja svih inputa, kao i poštovanje principa cirkularne ekonomije.

Korišćenje energije u poljoprivredi, naročito energije iz fosilnih goriva je na veoma visokom nivou. Stoga treba intezivno uspostavljati nova rešenja i tehnologije, koja će zameniti postojeća i na taj način ostvariti značajne uštede resursa i smanjiti negativne uticaje i emisije.

GMC od skoro nudi rešenja, biodigestore, koja se tiču malih proizvodnjih kapaciteta električne energije na biogas, koja mogu biti implementirana u okviru poljoprivrednih farmi. Na taj način se ostvaruje značajna ušteda u potrošnji energije iz neobnovljivih izvora, što je jedan dobar primer u praksi i primeni cirkularne ekonomije.

Takođe, primenom standarizovanih proizvodnih ciklusa, smanjuju se rizici i izdaci, što je takođe bitna prepreka u održivosti konvencionalne poljoprivredne proizvodnje. Velike količine organskih otpada su još jedna stavka koji poljoprivredu mogu učiniti bližom održivosti, jer takvi otpadi mogu biti korišćeni u proivodnji komposta ili glistenjaka.

Upotreba vode, kao resursa je ogroman problem i racionalizacije su neminovne u svakom obliku organizovanja, u zatvorenim i otvorenim sistemima, u hidroponijama ili klasičnim zasadima, a za šta postoje šeme upotrebe, kao i sitemi koji racionalizuju potrošnju.

Principi cirkularne ekonomije su primenjivi naročito pri udruživanju poljoprivrednih proizvođača, odnosno ciklusa, što je svojstveno za manje procese proizvodnje, jer na taj način svi učesnici koriste resurse i materijale što daje udruženju ili zadruzi održivi koncept.

Vrlo je bitno da se u sektoru poljoprivredne proizvodnje, kao i prerade primarnih poljoprivrednih proizvoda intezivno radi na cirkulaciji resursa i materijala, jer sa povećanjem broja stanovništva, raste i potreba za hranom, što daje dodatan podstrek za iznalaženje rešenja koja koriste resurse na najbolji mogući način. Naš zadatak je da ono što od Planete uzmemo planeti i vratimo, jer nismo mipotrebni njoj, nego ona nama.

 

Biomasa i biogas na poljoprivrednim gazdinstvima

Biomasa i biogas na poljoprivrednim gazdinstvima

U današnjem vremenu, pojam održivog razvoja je sve zastupljeniji u svim sferama života. O održivosti se priča u ekonomiji, biznisu, proizvodnji…Kao potrošači, svakog dana imamo gomilu poruka o tome šta kupujemo I koliko naša odluka o kupovini utiče na planetu i životnu sredinu.

Ono što je svima jasno u poslednjim decenijama je alarmantna trenutna situacija. Na nama i sadašnjim generacijama je da napravimo pomak I zaustavimo tendencije zagađenja, globalnog zagrevanja i eksploatacije prirodnih resursa. Situacija u kojoj se naša planeta našla jeste rešiva, odnosno, postoje mehanizmi koji se upotrebljavaju kako bi se ublažile posledice koje su se javile intezivnom industijalizacijom u prošlom veku. Takođe, i povećan broj stanovnika na planeti, odnosno povećane potrebe za hranom, i pronalaženje novih tehnologija koje te proizvodnje inteziviraju, ostavile su dramatične posledice na resurse I ekosisteme na Zemlji.

Poljoprivreda je trenutno jedan od vodećih zagađivača. Značajne su emisije metana koje nastaju u govedarskim proizvodnjama, polutanti koji se nalaze u zemljištu i vodama su najećim delom posledica nastala aktivnostima u agrarnim proizvodnjama. Potrošnja energije u poljoprivrednim procesima je takođe veoma velika.

Kako bi došlo do značajnih pomaka i smanjenja zagađenja Zemlje, u zadnjim decenijama, različitim sporazumima i protokolima o smanjenu zagađenja, vodeće razvijene države, odnosno privrede, su se ujedinile u ovoj borbi. Implementacija novih tzv. “zelenih tehnologija” je dug i naporan proces, ali je poslednja nada da će ova planeta biti bolja za neke buduće generacije.

Ono što je projekcija i težnja za buduće proizvodnje je održiva proizvodnja. Taj pojam podrazumeva da uticaj na životnu sredinu ostane takav da nema negativnih posledica po trošenje neobnovljivih resursa, dalje zagađenje i emisiju gasova koji stvaraju efekat staklene bašte.

Stoga se poslednjih decenija intezivno razvijaju tehnologije koje zamenuju postojeće, a baziraju se na potrošnji energije iz obnovljivih izvora.

Obnovljivi izvori energije su oni izvori koji su za razliku od neobnovljivih kao što su fosilna goriva, neiscrpni, odnosno obnavljaju se u određenom vremenu u potpunosti ili delimično. Dakle, energije koje se dobijaju iz Sunčeve svetloseti, iz vodenih tokova, delovanjem vetra, energija iz biomase i dr. predstavljaju obnovljive izvore, koje proizvodnjama daju značajnu održivost.

Srbija, kao zemlja u razvoju je u obavezi, kao i mnoge druge zemlje tog statusa da svoje emisije i potrošnje neobnovljivih resursa, smanji. Trenutno najveći stepen iskorišćenja energije iz obnovljivih izvora u Srbiji je iz energije hidrotokova, čiji ukupan bruto potencijal vode koje otiču u vodotocima na teritoriji Republike Srbije iznosi oko 25.000 GWh (giga vat časova) godišnje.

Ono što se izdvaja kao značajan potencija obnovljivih izvora energije u Srbiji je energija koja se može dobiti iz biomase. Procene ovog potencijala su oko 3,405 miliona ten (tona ekvivalenta nafte). Taj procenjeni potencijal iz biomasa čini oko 60,3% ukupnih potencijala iz obnovljivih izvora energije.

Šta je zapravo biomasa? Biomasa je, kako definicija kaže, materija koji je živuća ili donedavno živuća, biljnog ili životinjskog porekla, a koristi se kao material za dobijanje energije, kao gorivo ili za industrijsku proizvodnju (vlakana ili hemikalija).

To znači da biomasa može biti, pored drvnih otpadaka i piljevina iz drvne prerade, i ostaci kuhinjskih otpada, zelenih parkova, ostaci iz poljoprivrede (slama, ljuske, stabljike), ostaci iz klaničnih industrija, anaerobne fermentacije sa životinjskih farmi, mulj iz kolektora i dr. Biomasa ne uključuje organske materije koje su promenjene raznim geološkim procesima u materije kao što su nafta i ugalj.

Specifičnost biomase je to što je deo zatvorenog kruga ugljenika, i veoma često se naziva ugljeniči neutralnom materijalom, iako biomasa kao gorivo može da doprinese emisiji gasova. Sadnjom drveća koje se koristi za biomasu po principu održivog razvoja, odnosno u onoj količini koja se i poseče za iste potrebe, obezbeđujemo minimalni ili gotovo nikakav negativan uticaj na životnu sredinu. U tom smislu se i poboljšava sastav tla na kome se šume sade, nasuprot neplaniranim sečama i eksploatacijama šuma koje nisu privedene toj nameni.

Ono što je od velikog značaja je činjenica da se proizvodnja energije može organizovati na gotovo svakoj farmi, odnosno gazdiinstvu. To je zapravo praksa koja se primenjuje u nekim zemljama, pa tako farmeri obezbeđuju dodatne prihode iz izvora koji bi u drugom slučaju bili beskorisni.

Dakle, izgradnja malih digestora za proizvodnju biogasa, ili pak izgradnja peći za sagorevanje biomase je jedan od mogućih načina da se iskoriste materijali koji mogu ući u sastav biomase, sa farmi.

Primera radi, negde oko 110 tona stajnjaka i 250 tona kukuruzne silaže godišnje je dovoljno da se dobije oko 8 miliona kilovat/sati struje, što je ušteda oko 16000 tona lignite, a pri tome ne ostaje velika količina štetnog pepela.

Biogas je mešavina metana CH4 (40%-75%), ugljen dioksida CO2 (25%-60%) i otprilike 2% ostalih gasova (vodonika H2, sumporovodonika H2S, ugljen monoksida CO). Njegova kalorijska vrednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko 60%om efikasnošću u konvencionalnim biogasnim pećima. Jedan i po kubik biogasa je ekvivalentan sa jednim kubikom prirodnog gasa, koji uvozimo. Jedan hektar kukuruzne silaže dovoljan je za proizvodnju 10000 kubika biogasa, od kojeg nastaje preko 20000 kilovat/sati struje, a to je dovoljno za oko pet domaćinstava na godišnjem nivou.

Negde oko 500000 hektara raznih biljaka dalo bi snagu oko 1000 MW, što je u srazmeri proizvodnje jedne značajnije elektrane.

Ove činjenice, bi mogle da budu od presudnog značaja za opredeljivanje naših domaćih poljoprivrednih proizvođača za ulaganje u ovakva postojenje, kako bi pojeftinili svoje troškove. Takođe, uz prave podsticaje države i uz donošenje pravih mera, viškovi energenata bi mogli biti otkupljeni, kako bi potencijal i profit iz obnovljivih izvora energije bio usmeren na ruralni održivi razvoj.

Takođe, obzirom da imamo i dalje najjeftiniju električnu energiju u regionu, ovakve mere bi mogle da uspostave stabilnost na domaćem tržištu električne energije, što bi dalo dugoročnu stabilnost i povoljnost sadašnje cene, jer bismo obezbedili dovoljnu količinu energije iz obnovljivih izvora, na koju smo se kao država obavezali.

Predpristupni fondovi za razvoj poljoprivrede IPARD

Predpristupni fondovi za razvoj poljoprivrede IPARD

Šta je IPARD II?

IPARD II je EU instrument za predpristupnu pomoć u oblasti ruralnog razvoja. Sredstva iz ovog fonda namenjena su dostizanju evropskih standada i podizanju konkuretnosti poljoprivredne proizvodnje.

IPARD II program pored sredstava koja daje na raspolaganje iz  fonda EU definiše kriterijume i finansijske okvire podrške i ima  regulatornu ulogu koja se ogleda  u definisanju mera za podršku ruralnom razvoju u skladu sa regulativama EU.

Akreditacija  koja je trenutno sporna u našoj državi,  koju nismo dobili, je tek prvi korak u ostvarenju uslova za podršku ruralnom razvoju iz fondova EU.

U skladu sa merama podrške poljoprivredi, formiran je instument za finansijsku podršku u oblasti ruralnog razvoja a koji je komplementaran IPARD II programu. To je Nacionalni program za poljoprivredu i ruralni razvoj Republike Srbije za programski period od 2015. do 2020. Godine, koji za ove mere predviđa nacionalna, odnosno budžetska sredstva.

Mere koje su definisane NPRR (Nacionalni program za poljoprivredu i ruralni razvoj) za period od 2015-2020. su:

-Investicije u fizička sredstva poljoprivrednih gazdinstava

-Diversifikacija ruralne ekonomije

-Ruralna infrastruktura

-Kreiranje, transfer znanja i razvoj savetodavstva

-Mere za očuvanje životne sredine

-Razvoj šumarstva u ruralnim područjima

-Pripreme lokalnih strategija ruralnog razvoja (LEADER pristup).

Ovaj dokument definiše mere za podršku ruralnom razvoju u skladu sa aktuelnim nacionalnim pravnim aktima i potrebama, kao i kriterijume i finansijske okvire podrške.

Ono što je izuzetno bitno za potencijalne korisnike jeste da ukoliko konkurišu za sredstva IPARD II programa, ne mogu konkurisati za sredstva iz nacionalnog programa za poljoprivredu i ruralni razvoj Republike Srbije.

Zašto je IPARD važan za korisnike u zemljama koje su u procesu pristupanja EU?

Politika ruralnog razvoja EU je od velike važnosti za članice zato što se veliki deo sredstava budžeta EU upravo usmerava ka ruralnom sektoru, a prema budžetskom periodu od 2007-2013. taj iznos je 43% ukupnog budžeta EU.

Principi, na kojima se zasniva IPARD baziraju se na:

  1. podeli obaveza između svih aktera,
  2. uspostavljanju efikasnog sistema interne kontrole,
  3. definisanje jasnih procedura za upravljanje IPA fondovima,
  4. nezavisna eksterna revizija,
  5. transparentne procedure javnih nabavki i

Kako bi države kandidati koje pristupaju EU što pre dostigle usklađenost sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU, pruža im se podrška u procesu prilagođavanja poljoprivrednog sektora i ruralnih oblasti kao i implementaciju zakona EU.

Dakle, osnovni cilj implementacije ovih sredstava je dostizanje ruralnog razvoja, odnosnog održivog razvoja poljoprivrednog sektora i ruralnih oblasti, kao i priprema zemalja kandidata za članstvo EU za korišćenje sredstava iz Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj EAFRD (European Agricultural Fund for Rural Development)

Ono što se postavlja kao osnovni preduslovi za akreditaciju, odnosno odobravanje korišćenja sredstava iz IPARD fondova su:

– usvojen IPARD program,odobren od strane Evropske komisije posebnom odlukom;

-zaključeni svi sporazumi (Okvirni, Sektorski i Finansijski);

– i usvojena odluka o prenošenju upravljačkih ovlašćenja Evropske komisije (okončan proces akreditacije).

Krajnji cilj ovih operacija jeste stvaranje uslova za:

-Poboljšanje efikasnosti poljoprivrednih gazdinstava i racionalizacija troškova proizvodnje, korišćenje savremene tehnike upravljanja i poboljšanje produktivnosti gazdinstava, povećanje konkurentnosti na tržištu i profitabilnosti.

– Poboljšanje efikasnosti poljoprivrednih gazdinstava i racionalizacija troškova proizvodnje, korišćenje savremene tehnike upravljanja i poboljšanje produktivnosti gazdinstava, povećanje konkurentnosti na tržištu i profitabilnosti.

-Unapređenje poljoprivredne opreme, sistema navodnjavanja, logistike, energije , kako bi ruralna područja Republike Srbije bila više konkurentna

-Podizanje standarda kvaliteta proizvodnje, posebno uvećanje dodate vrednosti specifičnih proizvoda, karakterističnih za određene teritorije Republike Srbije.

-Inovaciju i modernizaciju efikasnijih i održivijih postupaka za poslovanje porodičnih farmi, sa aspekta sveukupnog pozitivnog uticaja na šire okruženje.

 

IPARD II program u Republici Srbiji

Implementacija IPARD sredstava u našoj zemlji je najveća reforma koja se ikada desila u poljoprivredi, pa je početak korišćenja ovih sredstava od velikog značaja ne samo za poljoprivredu kao primarnu, već za čitavu privredu I prerađivačku prehrambenu industriju.

Takođe, ova sredstva uvode Srbiju na tržište EU I samim tim povećeva konkuretnost domaćih proizvoda.

Za Republiku Srbiju korišćenje IPARD sredstava predstavlja priliku da uspostavi institucijalne sisteme, koji će u budućnosti koristiti sredstva koja koriste članice EU, a koja su daleko značajnija od IPARD programa. Dakle, implementacija IPARDA nije samo alat za osnaživanje korisnika koji konkurišu za sredstva, već i za celokupnu privredu.

Ono što IPARD kao vrednost donosi u već postojeće sisteme je predvidivost I transparentnost poslovanja, odnosno trošenja sredstava. To je upravo I najveći izazov, jer je dosadašnjim monitoringom na terenu utvrđeno da je evidentiranje u procesu proizvodnje minimalno ili gotovo nepostojeće, pa su to I glavni razlozi zašto pojedine mere do sada nisu uspostavljene.

Sredstva koja se opredeljuju za ruralni razvoj, odnosno sprovođenje zajedničke poljoprivredne politike, određuju se za budžetski period od sedam godina što korisnicima pruža dugoročnije planiranje I razvoj, što nije slučaj sa nacionalnim sredstvima koja se uspostavljaju jednom godišnje I uvek zavise od BDP-a, što  ih čini direktno zavisnim od potencijalnog rasta tog faktora. Takođe, sredstva se tako opredeljuju na godišnjem nivou, pa je gotovo menoguće planirati ih za duži period od trajanja budžetske godine.

Ko su potencijalni korisnici IPARD sredstava?

Krajnji korisnici programa koji se finansira iz IPARD fondova su poljoprivredni proizvođači koji su upisani u Registar poljoprivrednih gazdinstava i to kao:

  • Fizička lica
  • Pravna lica sa manje od 25% javnog kapitala ili glasačkih prava u posedu organa javne vlasti.

Potencijalni krisnici poljoprivrednih sredstava treba da dokažu svoja iskustva I znanja u oblasti poljoprivrede kroz jedan od modela odnosno:

-Završenu srednju školu u oblasti poljoprivrede;

-Iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, u trajanju najmanje tri godine, tako što se dokazuje upis u Registar poljoprivrednih gazdinstava;

-Završen fakultet;

-Završenu srednju školu, koja nije u oblasti poljoprivrede, uz pisanu izjavu da će pohađati najmanje 50 časova obuke iz oblasti za koju se konkuriše u IPARD program.

IPARD iz ugla korisnika

Ono što svakog potencijalnog korisnika sredstava iz IPARD fondova zanima je šta ustvari ovaj program njemu nudi, odnosno forma podrške koju dobija iz fonda, kao I visinu sredstava koju može da ostvari i uslovi pod kojima se sredstvima pristupa.

O svim pitanjima koja se tiču ovog programa, tj. mera podrške, nadležnost je preuzela IPARD agencija, koja definiše na koji način i koji su uslovi za potencijalnog korisnika IPARD sredstava, u definisanim rokovima.

Mere IPARD programa će se sprovoditi u dve odvojene faze:

 I faza obuhvata:

-Investicije u fizičku imovinu poljoprivrednih gazdinstava

-Investicije u preradu I marketing poljoprivrednih proizvoda I proizvoda ribarstva

-Diversifikacija poljoprivrednih gazdinstava I razvoj poslovanja

-Tehnička pomoć

II faza podrazumeva:

-Sprovođenje lokalnih strategija ruralnog razvoja

-Agro-ekološko-klimatske mere I mere orgaske proizvodnja

O opšim preduslovima za konkurisanje za ove fondve možemo reći sledeće: suština IPARD-a se svodi na dve stvari koje su u isto vreme I preduslovi.

 Prva je kofinansiranje, što znači da je potencijalni korisnik finansijski sposoban za finansiranje projekta za koji konkuriše, odnosno da sredstva može da obezbedi, a da dobrim projektom, biznis planom, predočava svoje aktivnosti koje treba da obavi u periodu od pet godina, kako bi jedan deo sredstava bio subvencionisan.

Druga bitna stvar je standardizacija same proizvodnje, što predtavlja uspostavljanje sistema određenih standarda, odnosno menadžmenta, koji su po propisima EU. Takođe, jedan od preduslova je i dobrobit životinja koje se gaje, što obuhvata ambijentalne uslove držanja I proizvodnje, kao i uspostavljanje menadžmenta zaštite životne sredine kroz različite standarde.

Momenat kada će sredstva iz ovih fondova biti dostupan za korisnike u Republici Srbiji još nije preciziran, ali je ključni momenat za dobijanje ovih sredstava na raspolaganje, akreditacija Direktorata za poljoprivredu EU (DG AGRI) koja se još nije desila. Pored akreditacije, potreban je niz akcija koje su uslov za odobravanje podrške ruralnom razvoju iz fondova EU.

Za buduće korisnike ovih sredstava bitna je činjenica da će taj sled događaja biti u bliskoj budućnosti, kako bi na vreme obezbedili svu potrebnu dokumentaciju i informacije i na vreme aplicirali za ova sredstva.

Konkurisanje podrazumeva sledeće uslove:

-Potencijalni korisnik je u obavezi da obezbedi pun iznos novca koji je potreban za realizaciju investicije, odnosno biznis plana. To podrazumeva da korisnik na bankovnom račun ima sredstva koja su potrebna za realizaciju investicije, što je neophodan uslov za konkurisanje za sredstva IPARD-a. Posle objavljivanja konkursa, potencijalni korisnik je, pored sredstava , dužan da dostavi I sva dokumenta koja dokazuju status kako gazdinstva, tako I samog korisnika. Uz sva dokumenta koja dokazuju pravnu sliku potencijalnog projekta, potrebno je dostaviti I biznis plan koji obuhvata sve troškove koji ulaze u realizaciju investicije u zavisnosti od vrste investicije koja se traži. Često su to troškovi izrade arhitektonskih rešenja za objekte, konsultantski izveštaji I studije I različiti akti koji su potrebni kako bi se sastavio jedan biznis plan. Takođe, jedan od uslova za konkurisanje za sredstva iz IPARD fondova je i dokaz, odnosno sertifikat o poštovanju minimum nacionalnih standarda koji se odnose na zdravstvenu zaštitu životinja, zdravlje ljudi, zdravlje biljaka, bezbednost na radu, sve u zavisnosti od vrste investicije.

Posle dostavljanja sve potrebne dokumentacije potencijalni korisnik ulazi u protokol koji se označava kao proces odobravanja projekta. Odobravanje projekata vrši IPARD agencija uz mišljenje državnih institucija.

Posle odobravanja projekta, korisnik sredstava može da počne sa investiranjem, ali nikako pre toga, dakle, od momenta podnošenja dokumentacije do momenta odobravanja sredstava od strane IPARD agencije, investitor, odnosno korisnik, ne može da započinje realizaciju projekta. Takođe, veoma je bitno navesti da se svaka odstupanja, pa čak I ona najmanja moraju odobravati od strane IPARD agencije, pa je potrebno striktno držati se za plan. Svaka nepravilnost i pre i posle odobravanja projekta povećava rizik za mogućim odbijanjem projekta, odnosno vraćanjem celokupnog iznosa sredstava ukoliko se jave moguće nepravilnosti posle odobravanja projekta.

Odobravanje projekta praktično znači ugovornu obavezu koju potencijalni korisnik ima prema IPARD agenciji koja sredstva odobrava i takav odnos ima svoje definisane prava I obaveze.

Kontola sredstava, odnosno projekta od strane IPARD agencije ima svoj vremenski minimum a to je pet godina od odobravanja projekta, a u tom period neophodno je da se investicija završi u celosti, da se omogući kontrola toka projekta, i da se dostignu određeni standardi EU u skladu sa vrstom investicije koja se finansira.

Ugovorna obaveza, odnosno projekat daje pravo žalbe korisniku ukoliko on smatra da su mu prava ugrožena, ali takođe postoje I određene obaveze u trajanju implementacije sredstava koja podrazumevaju, između ostalog da se objekti ili sredstva za rad ne mogu otuđiti, promeniti namenu I drugo.

Ukoliko se jave nepravilnosti koje se utvrde, IPARD agencija ima pravo da povuče sredstva, ili pravo da celokupna sredstva budu vraćena.

Visina sredstava koja se refundiraju

Potencijalni korisnici su u obavezi da obezbede celokupan iznos sredstava koja su potrebna za investiciju, a deo tih sredstava se refundira što je I predmet odobravanja projekta. Dakle, ukoliko se projekat odobri pod određenim uslovima, deo sredstava će biti refundiran investitoru, odnosno korisniku. Rok za refundaciju sredstava je različit I zavisi od organizacije IPARD agencije. Sredstva koja se refundiraju su u visini od 50% ukupnih troškova, u pojedinim slučajevima je 55-60%.

U kupovini određenih sredstava kao što su mašine postoje određena ograničenja u pogledu zemlje porekla tih mašina, pa tako one ne mogu biti iz zemalja koje nisu članice EU ili nisu u posebnom statusu EU ili drugih odnosa sa EU.

Tendencije rasta u budućnosti

Sredstva iz IPARD fondova su prilika da se uspostavi pre svega snažna institucijalna podrška za poljoprivredne proizvođače, što je dosada bio veliki nedostatak. Dostupnost stručnog kadra koji pruža podršku je od velikog značaja za opredeljivanje proizvođača ka tržištu EU. Takođe, postoji ogromna potreba o informisanju potencijalnih korisnika, tj. proizvođača o uslovima pod kojima mogu da izvoze svoje proizvode na tržište EU.

Uz pravilnu upotrebu sredstava, čija je visina oko 175 miliona eura, za programski period od 2014-2020., mogli bi da se stvore uslovi za pristup sedstiva za Zajedničku poljoprivrednu politiku, koja bi domaće proizvode izjednačila po konkuretnosti sa onima koji su proizvedeni na teritoriji EU.

Takođe, uspostavljanje standarda u primarnoj komercijalnoj kao I prerađivačkoj proizvodnji, a dalje standarda o zaštiti životne sredine, kao I standard za dobrobiti životinja, uspostavili bi sistem poslovanja koji je potreban, kako bi se poslovanje u poljprivredi vodilo na platformi održivog razvoja uz kontrolisano trošenje resursa.

Iskustva iz regiona

Ono što je olakšavajuća okolnost za nas kao budućih učesnika u IPARD II programu, su primeri država u susedstvu, koje su već akreditovane za korišćenje ovih sredstava. Kao nama najsličniju državu, pre svega u smislu istih kulturoloških I proizvodnih navika, možemo navesti Republiku Hrvatsku.

Ono što je karakteristično za početak korišćenja IPARD sredstava kod suseda Hrvata, ali I kod Slovenije, je to da su uprave I jednih I drugih imali prvih par godina, takoreći, praznog hoda, koje su propustile, a kao glavne razloge izdvajaju se iskustva koja su vezana za nesnalaženje, dug period akreditacije, neusklađenost sa EU zakonima, kao I druge poteškoće koje se tiču I naše postojeće situacije.

Hrvatska je mogućnost da koristi sredstva iz IPARD fondova dobila kada je postala kandidat za člansvo 2005. kao I sve predhodne zemlje koje su dobile status pristupa EU. Prvi obračunski period je odobren za period od 2007.-2013., a prva sredstva koja su bila dostupna korisnicima su odobrena 2008.

U prvoj godini javljali su se problemi koji su se ticali nepoverenja potencijalnih korisnika, kao I nesređenih imovinskih I pravnih odnosa, pa je interesovanje poraslo tek posle odobravanja prvih projekata i prvih sufinansiranja. U kasnijim godinama bilo je više projekata nego stedstava na raspolaganju, što oslikava potencijal za razvijanje poljoprivrede, odnosno tražnje na tržištu. S ciljem što šire dostupnosti različitih vrsta investicija poljoprivrednicima i drugim korisnicima, IPARD se tokom ovog programskog perioda prilagođavao čak 7 puta, a ovako dobar rezultat ugovaranja projekata rezultat je višegodišnjeg nastojanja i rada Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja u poljoprivredi I drugih partnerskih institucija, kao i konsultanata koji su dobrom pripremom projekata i razumevanjem potreba na terenu višestruko doprineli uspešnosti ovog pretpristupnog programa

Od momenta početka korišćenja ovih sredstava, Hrvatska je korišćenje ovih fondova najviše usmerila ka razvoju poljoprivrede, najvećim delom za podizanje višegodišnjih zasada, povećanje kapaciteta farmi( formiranje novih I adaptaciju postojećih kapaciteta), prerađivake kapacitete I dr.

Prema izveštaju hrvatske Agencije za plaćanja od januara meseca ove godine, za period 2007-2013. godina, ukupno je ugovoreno 800 projekata u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 94% sredstava EU koja su bila na raspolaganju iz IPARD programa, a od toga je isplaćeno 34,90% raspoloživih EU sredstava za 332 završena projekta. Rok za isplatu svih završenih projekata ugovorenih kroz IPARD program je 31.12.2016. godine (oko 50 miliona evra).

Takođe, sufinansirani su projekti koji se tiču razvijanja infrastrukture, pogona za skladištenje i preradu voća I povrća, kao I projekti vezani za razvoj ruralnog turizma. Na taj način je učinjen značajan pomak ka razvoju poljoprivredne proizvodnje I ruralnog razvoja.

Prema novom, postojećem budžetskom periodu od 2014-2020., Hrvatska ima na raspolaganju 2,4 milijarde evra, što je za privredu jedne zemlje u razvoju izuuzetna prilika za rast standarda. Očekivanja Agencije za plaćanja su da, će na kraju sprovođenja IPARD programa ukupna finansijska iskoriščenost Republike Hrvatske biti na 70%, što je uspešan procenat, s obzirom da je prema podacima Evropske komisije iskorišćenost pretpristupnih fondova za ruralni razvoj 12 pretpristupnih zemalja bila oko 60 %.

Primer zemalja koje su prošle akreditaciju bi mogao da nam posluži kao svojevrsni vodič kako da kroz taj proces prođemo najbrže i najefikasnije. Zbog potencijala koji imamo, zadatak je da taj potencijal učinimo održivim i primenljivim za dobrobit narednih generacija. Takođe, obaveza je da uz održivi razvoj sačuvamo i autohtonost rasa životinjskih i sojeva biljnih vrsta.

 

GlobalGAP

GlobalGAP

Standardizacija u poljoprivrednoj proizvdnji pruža viši nivo bezbednosti agrarnih proizvoda u toku same proizvodnje.
Na taj način, kao poljoprivredni proizvođači ispunjavate zahteve vezane za bezbednost sopstvene proizvodnje kroz regulative koje su važeće u međunarodnim okvirima.

Jedan od vodećih standarda u primarnoj komercijalnoj proizvodnji je GlobalGAP, čijom implementacijom obezbeđujete potvrdu dosledne primene Dobre Prakse u Agraru i povećavate svoju konkurentnost na globalnom tržištu.

GMC nudi usluge interne evaluacije klijenata i savetovanje, kako biste brže i lakše došli do GlobalGAP sertifikata.