Blog : Food & Health

Avantura ZELEMBAĆA

Avantura ZELEMBAĆA

Živimo brzo. Naše navike određuju kvalitet života koji vodimo. Urbane sredine se sve više naseljavaju, a nove generacije život u prirodi doživljavaju kao apstrakciju. Deca nemaju dovoljno dodira sa prirodom, jer ih ona više ne okružuje. Takođe, iz te perspektive ne mogu da sagledaju i uvaže zakonitosti koje u prirodi vladaju, kao ni uticaje koje na prirodu, kao ljudska bića, vrše.

Svi smo svedoci klimatskih promena koje su posledica višedecenijskog, čak i vekovnog neodgovornog ponašanja i intezivne industrijalizacije. Svi smo danas deo toga i svi pomalo kidamo, deo po deo, svet kakvog ga danas znamo, a koji će već sutra biti ugroženiji baš od strane nas.  Bili svesni ili ne kao pojedinci, promene koje treba da obrnu dosadašnji tok negativnih uticaja na životnu sredinu su teške i daleke, navike se teško menjaju, a čovečanstvo je zavisno od industrije. U tako zatvorenom krugu koji ide samo u jednom pravcu, moramo da stvorimo mehanizam znanja, veština i rešenja koja će da nam daju nove zelene tehnologije, koje  će zameniti postojeće i na taj način okrenuti tok uticaja koji sada svi zajedno stvaramo.

Mi smo generacija koja mora da stvori nove koje će u svojoj kulturi življenja nositi novu vrstu odgovornosti i svesti , kakvu nisu imale mnoge generacije unazad. Edukacije su ključ i početak preobražaja u shvatanju života koji provodimo na ovoj planeti koju treba da ostavimo nekome. U mnogim zemljama koje su razvijenije od naše, uveliko se radi na edukaciji dece u oblasti ekologije i zakonitosti zaštite životne sredine i održavosti. Kod nas su edukacije na ovu temu sporadične i retke i uglavnom su inicijativa manjih grupa ili pojedinaca. Sistemsko rešenje ne postoji za sada, a ekologija se izučava u okviru časova prirodnih nauka nedovoljno.

Ali, potreba postoji, kao i opšte-društveni interes. U cilju prenošenja znanja i sprovođenja edukacije, Green Mind Consulting sprovodi tematske, ekološke ekskurzije za predškolce, školsku decu i decu iz stručnih škola, kojima je potrebna posebna pažnja, jer su upravo ta deca ona koja će jednog dana praviti promene u svesti, odgovornosti i rešenjima.

Koncetp edukativne nastave obuhvata oblasti biologije, ekologije i zaštite životne sredine i sprovodi se u saradnji sa Centrom za ribarstvo i primenjenu hidrobiologiju „ Mali Dunav“ Oglednog dobra Poljoprivrednog fakulteta , Arboretuma Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i komercijalnim reciklažnim centrima.

U okviru edukacije imperativ se daje interaktivnom učenju i istraživanju i uz mlade naučne saradnike deca dobijaju potpunu informaciju baš o onom segmentu prirodnih zakonitosti koji su ključni za očuvanje same prirode.

Mi smo našu edukaciju nazvali Avantura Zelembaća, jer deci pružamo znanja o vrednostima na način na koji ga oni najbolje usvajaju. Kao zeleni heroji- Zelembaći, deca vide svoju sopstvenu ulogu i zadatak, možda i mnogo bolje i odgovornije nego odrasli, a to je upravo ono što treba da urade, sami- da prenesu poruku o očuvanju prirode i životne sredine.

Avantura Zelembaća je proizvod sa ekološkom vrednošću, koji će, nadamo se, probuditi neke nove načine kod budućih doktora, mašinaca, elektrotehničara, pekara, dizajnera, novinara, umetnika…Avantura Zelembaća je novi talas edukacije koji ima jasnu poruku: FILOZOFIRAJ ZELENO!

Autohtone vrste u organskoj proizvodnji

Autohtone vrste u organskoj proizvodnji

Zbog sve većih potreba za hranom u toku prošlog veka su razvijane tehnologije proizvodnje koje su davale veće prinose i priraste u poljoprivrednoj proizvodnji. U toku tog vrenemskog razdoblja, malo se znalo koliko konvencionalna poljoprivredna proizvodnja i takva tehnologija utiču na zdravlje ljudi i na životnu sredinu. Nova saznanja u oblasti ekologije ukazuju na to da je poljoprivreda jedna od negativno najuticajnijih delatnosti čoveka, a da je industija fitofarmacije ostavila velike posledice na zemljište, vodu i vazduh.

Kako je neosporno utvrđen uticaj hemijskih preparata koji se koriste u poljoprivredi kako bi proizvodnje bile unosnije, zadnjih decenija se praksa rapidno menja. Sagledavanje uticaja i faktora koji su doveli do ovakvih stanja , tendencije u proizvodnji se menjaju u korist tehnologija koje su korišćene u prošlosti. Proizvodnja bez hemijskih preparata, hormona i aditiva je postala imperativ u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

Dakle, postojeće hibride biljnih i životinjskih vrsta, koje daju veće prinose, jer su selekcionisane na  određene osobine, zamenjuju autohtone rase i sorte, koje su specifične za podneblja u kojima su nastajale, sa znatnim prednostima u načinu gajenja.

Šta se zapravo dešavalo? Porastom tražnje na tržištu i razvojem tehnologija, kroz decenije su nastajale nove hibridne vrste koje su selekcionisane na poželjne osobine većeg prinosa, prihvatljivijih organoleptičkih osobina, boljih reproduktivnih osobina i svih onih osobina, koje su te nove hibride učinile superiornijim u odnosu na autohtone vrste. Takvo stanje je bilo uočljivo i u biljnoj i u životinjskoj proizvodnji.

Ovako „veštački“ izazvani fenotipovi su gubili na otpornosti samih organizama, pa je tako tehnologija iziskivala upotrenu različitih pesticida, đubriva odnosno, na farmama, bolje uslove gajenja, pošto nove rase nisu mogle da odole bolestina i uslovima koji nisu bili adekvatni.

Saznavši rezultate uticaja pesticida na zdravlje ljudi, tržište je iziskivalo drugačiju ponudu. Tako se pre par decenija omasovila organska proizvodnja, kao odgovor na sve negativne uticaje koje konvencionakna proizvodnja ima. Organsko voće, povrće, meso, mleko i drugi proizvodi, uskoro su postali traženi na tržištu. Naravno, svi znamo i da je cena takvih proizvoda znatno viša, ali osim što je ta cena ona koju smo spremni da platimo za svoju dobrobit, ona je u direktnoj vezi sa prinosom koju ova proizvodnja nosi.

To znači da se u organskoj proizvodnji koriste vrste koje su autohtone, čije je postojanje vezano za oblast u kojoj su nastale i da su jako dobro prilagođene na prirodne uslove u kojima su nastajale. Na taj način izbegava se korišćenje svih onih inputa koji imaju negativan uticaj na ljude i okolinu, ali uz znatno manje prinose, koje nosi konvencionalna proizvodnja. To je jedan od faktora koji poskupljuje organsku proizvodnju.

Značaj autohtonih vrsta u organskoj proizvodnji je višestruk. Osim što su vrlo prilagodljive na uslove, gajenjem ovih biljnih i životinjskih vrsta je čuva prirodni biodiverzitet ekosistema u kojem se one nalaze.

Ključ dobre organizacije jedne organske proizvodnje je, pored  zastupljenosti autohtonih vrsta u biljnoj i životinjskoj proizvodnji,  jeste i zatvoreni krug proizvodnje, kako bi se za svaki ciklus proizvodnje obezbedili potrebni inputi i na taj način se izbegla skupa đubriva ili još skuplja hrana za stoku. Organska ratarska proizvodnja treba da hrani organsko stočarstvo, a organsko đubrivo se koristi za drugi proizvodni proces itd. Na taj način se smanjuju rizici i kontroliše se svaki segment proizvodnje.

Iako je put do organizovanja organske proizvodnje, vrlo zahtevan i pre samog početka, što podrazumeva ispunjavanje uslova konverzije u ovaj oblik proizvodnje, administrativne i tehnčke uslove, zatim organizovanje procesa i na kraju komercijalni aspekt, organska proizvodnja je pravi izbor, pre svega za naše područje, jer u prošlosti ekploatacija nije bila obimna, kao što je bila u nekim drugim zemljama. Organizovanje organske proizvodnje u što potpunijem krugu procesa je gotovo zagarantovan uspeh i veliki doprinos generacijama koje ostaju za nama.