Blog : Proizvodnja

IT tehnologije u agraru

IT tehnologije u agraru

Tehnološkim napretkom u zadnjim decenijama, kvalitet života prosečnog čoveka se znatno promenio.

Tehnologija je danas svuda oko nas, u našem domu, u našim navikama, u našim svakodnevnim obavezama. Tehnologija svih proizvodnih procesa je sve brža, i rapidno ubrzava, pa su promene očigledne gotovo na dnevnom nivou. Inovacije su postale vrlo bitna tržišna kategorija, iz mnogo razloga koji se svode na potrebe manjeg utroška energije, pojeftinjenja procesa, većeg učinka, odnosno sistema koji danas zovemo sistem precizne poljoprivrede.

Inovacije u poljoprivredi su široka oblast istraživanja ali i primenjivanja, između ostalih tehnoloških procesa, i novih tehnologija iz oblasti IT. Tako se u zadnjim godinama javljaju kompanije koje svoje kompjuterske delatnosti usmeravaju upravo na rešenja u agraru. Poslednjih godina imamo i značajne multilateralne konferencije i fondove koje podržavaju inovatore i startup-ove koji se bave novim rešenjima. Na taj način, uz ubrzan plan razvoja biznisa, ideje postaju brže dostupne tržištu.

Tržište poljoprivredne proizvodnje teži novim rešenjima koja su jeftinija i dostupnija zamena za postojeće tehnologije koje mogu biti znatno skuplje, pa inovativna rešenja postaju vrlo brzo implementirana.

IT tehnologije su pored zelenih rešenja, najtraženiji proizvod u agraru. Međutim, u kreiranju rešenja potrebno je sagledati sve aspekte proizvodnih procesa u poljoprivredi i doneti bitne odluke o održivorti samih ideja. To zapravo znači da je u procesu stvaranja potrebna procena stručnih lica i potencijalnih korisnika, kako bi se ocenila upotrebna vrednost rešenja. Takođe, potrebno je da proizvod ima specifičnu vrednost, baš kao i savki drugi, kako bi bio prepoznat kod krajnjih korisnika.

U velikoj ponudi softverskih rešenja za, na primer, menadžment proizvodnje, upotrebnu vrednost ima mali broj onih koji uistinu obuhvataju realnu potrebu jednog proizvođača. Takođe, specifičnost proizvodnje, bilo da li se radi o farmskoj, ratarkoj, voćarskoj ili nekoj drugoj,  ima svoj značaj, jer u najvećem broju slučajeva, jedan proizvođač vrši delatnosti na više proizvodnih procesa, a opet sve zajedno čine neodvojivu celinu.

Hardverska rešenja u agraru su pak vrlo dobro došla, i gotovo da svaki od njih nađe svoju tržišnu nišu.

Ono što predstavlja potencijalnu priliku mladih programera iz naše zemlje je upravo ova oblast IT, a kako bi bolje shvatili potrebe i kako da prepoznaju probleme koje mogu da reše ili da poboljšaju postojeće rešenja, potrebno je da se edukuju u osnovama agronomije. Sa druge strane, pak, potrebni su agronomi koji jasno mogu da odrede rešenja i prilagode ih postojećim zakonima poslovanja proizvođača.

Međutim, iako postoji širok prostor u primeni, veliki broj ideja ne dolazi do realizacije upravo zbog nesagledavanja procesa proizvodnje iz pravog ugla. Proivodni proces u poljoprivredi je zavisan od direktnog ljudskog delovanja mnogo više nego većina drugih procesa. Zbog toga je potrebno učvrstiti saradnju agronoma i IT stručnjaka kroz stvaranje ali i implementaciju razvojnih projekata.

Autohtone vrste u organskoj proizvodnji

Autohtone vrste u organskoj proizvodnji

Zbog sve većih potreba za hranom u toku prošlog veka su razvijane tehnologije proizvodnje koje su davale veće prinose i priraste u poljoprivrednoj proizvodnji. U toku tog vrenemskog razdoblja, malo se znalo koliko konvencionalna poljoprivredna proizvodnja i takva tehnologija utiču na zdravlje ljudi i na životnu sredinu. Nova saznanja u oblasti ekologije ukazuju na to da je poljoprivreda jedna od negativno najuticajnijih delatnosti čoveka, a da je industija fitofarmacije ostavila velike posledice na zemljište, vodu i vazduh.

Kako je neosporno utvrđen uticaj hemijskih preparata koji se koriste u poljoprivredi kako bi proizvodnje bile unosnije, zadnjih decenija se praksa rapidno menja. Sagledavanje uticaja i faktora koji su doveli do ovakvih stanja , tendencije u proizvodnji se menjaju u korist tehnologija koje su korišćene u prošlosti. Proizvodnja bez hemijskih preparata, hormona i aditiva je postala imperativ u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

Dakle, postojeće hibride biljnih i životinjskih vrsta, koje daju veće prinose, jer su selekcionisane na  određene osobine, zamenjuju autohtone rase i sorte, koje su specifične za podneblja u kojima su nastajale, sa znatnim prednostima u načinu gajenja.

Šta se zapravo dešavalo? Porastom tražnje na tržištu i razvojem tehnologija, kroz decenije su nastajale nove hibridne vrste koje su selekcionisane na poželjne osobine većeg prinosa, prihvatljivijih organoleptičkih osobina, boljih reproduktivnih osobina i svih onih osobina, koje su te nove hibride učinile superiornijim u odnosu na autohtone vrste. Takvo stanje je bilo uočljivo i u biljnoj i u životinjskoj proizvodnji.

Ovako „veštački“ izazvani fenotipovi su gubili na otpornosti samih organizama, pa je tako tehnologija iziskivala upotrenu različitih pesticida, đubriva odnosno, na farmama, bolje uslove gajenja, pošto nove rase nisu mogle da odole bolestina i uslovima koji nisu bili adekvatni.

Saznavši rezultate uticaja pesticida na zdravlje ljudi, tržište je iziskivalo drugačiju ponudu. Tako se pre par decenija omasovila organska proizvodnja, kao odgovor na sve negativne uticaje koje konvencionakna proizvodnja ima. Organsko voće, povrće, meso, mleko i drugi proizvodi, uskoro su postali traženi na tržištu. Naravno, svi znamo i da je cena takvih proizvoda znatno viša, ali osim što je ta cena ona koju smo spremni da platimo za svoju dobrobit, ona je u direktnoj vezi sa prinosom koju ova proizvodnja nosi.

To znači da se u organskoj proizvodnji koriste vrste koje su autohtone, čije je postojanje vezano za oblast u kojoj su nastale i da su jako dobro prilagođene na prirodne uslove u kojima su nastajale. Na taj način izbegava se korišćenje svih onih inputa koji imaju negativan uticaj na ljude i okolinu, ali uz znatno manje prinose, koje nosi konvencionalna proizvodnja. To je jedan od faktora koji poskupljuje organsku proizvodnju.

Značaj autohtonih vrsta u organskoj proizvodnji je višestruk. Osim što su vrlo prilagodljive na uslove, gajenjem ovih biljnih i životinjskih vrsta je čuva prirodni biodiverzitet ekosistema u kojem se one nalaze.

Ključ dobre organizacije jedne organske proizvodnje je, pored  zastupljenosti autohtonih vrsta u biljnoj i životinjskoj proizvodnji,  jeste i zatvoreni krug proizvodnje, kako bi se za svaki ciklus proizvodnje obezbedili potrebni inputi i na taj način se izbegla skupa đubriva ili još skuplja hrana za stoku. Organska ratarska proizvodnja treba da hrani organsko stočarstvo, a organsko đubrivo se koristi za drugi proizvodni proces itd. Na taj način se smanjuju rizici i kontroliše se svaki segment proizvodnje.

Iako je put do organizovanja organske proizvodnje, vrlo zahtevan i pre samog početka, što podrazumeva ispunjavanje uslova konverzije u ovaj oblik proizvodnje, administrativne i tehnčke uslove, zatim organizovanje procesa i na kraju komercijalni aspekt, organska proizvodnja je pravi izbor, pre svega za naše područje, jer u prošlosti ekploatacija nije bila obimna, kao što je bila u nekim drugim zemljama. Organizovanje organske proizvodnje u što potpunijem krugu procesa je gotovo zagarantovan uspeh i veliki doprinos generacijama koje ostaju za nama.

 

 

 

Biomasa i biogas na poljoprivrednim gazdinstvima

Biomasa i biogas na poljoprivrednim gazdinstvima

U današnjem vremenu, pojam održivog razvoja je sve zastupljeniji u svim sferama života. O održivosti se priča u ekonomiji, biznisu, proizvodnji…Kao potrošači, svakog dana imamo gomilu poruka o tome šta kupujemo I koliko naša odluka o kupovini utiče na planetu i životnu sredinu.

Ono što je svima jasno u poslednjim decenijama je alarmantna trenutna situacija. Na nama i sadašnjim generacijama je da napravimo pomak I zaustavimo tendencije zagađenja, globalnog zagrevanja i eksploatacije prirodnih resursa. Situacija u kojoj se naša planeta našla jeste rešiva, odnosno, postoje mehanizmi koji se upotrebljavaju kako bi se ublažile posledice koje su se javile intezivnom industijalizacijom u prošlom veku. Takođe, i povećan broj stanovnika na planeti, odnosno povećane potrebe za hranom, i pronalaženje novih tehnologija koje te proizvodnje inteziviraju, ostavile su dramatične posledice na resurse I ekosisteme na Zemlji.

Poljoprivreda je trenutno jedan od vodećih zagađivača. Značajne su emisije metana koje nastaju u govedarskim proizvodnjama, polutanti koji se nalaze u zemljištu i vodama su najećim delom posledica nastala aktivnostima u agrarnim proizvodnjama. Potrošnja energije u poljoprivrednim procesima je takođe veoma velika.

Kako bi došlo do značajnih pomaka i smanjenja zagađenja Zemlje, u zadnjim decenijama, različitim sporazumima i protokolima o smanjenu zagađenja, vodeće razvijene države, odnosno privrede, su se ujedinile u ovoj borbi. Implementacija novih tzv. “zelenih tehnologija” je dug i naporan proces, ali je poslednja nada da će ova planeta biti bolja za neke buduće generacije.

Ono što je projekcija i težnja za buduće proizvodnje je održiva proizvodnja. Taj pojam podrazumeva da uticaj na životnu sredinu ostane takav da nema negativnih posledica po trošenje neobnovljivih resursa, dalje zagađenje i emisiju gasova koji stvaraju efekat staklene bašte.

Stoga se poslednjih decenija intezivno razvijaju tehnologije koje zamenuju postojeće, a baziraju se na potrošnji energije iz obnovljivih izvora.

Obnovljivi izvori energije su oni izvori koji su za razliku od neobnovljivih kao što su fosilna goriva, neiscrpni, odnosno obnavljaju se u određenom vremenu u potpunosti ili delimično. Dakle, energije koje se dobijaju iz Sunčeve svetloseti, iz vodenih tokova, delovanjem vetra, energija iz biomase i dr. predstavljaju obnovljive izvore, koje proizvodnjama daju značajnu održivost.

Srbija, kao zemlja u razvoju je u obavezi, kao i mnoge druge zemlje tog statusa da svoje emisije i potrošnje neobnovljivih resursa, smanji. Trenutno najveći stepen iskorišćenja energije iz obnovljivih izvora u Srbiji je iz energije hidrotokova, čiji ukupan bruto potencijal vode koje otiču u vodotocima na teritoriji Republike Srbije iznosi oko 25.000 GWh (giga vat časova) godišnje.

Ono što se izdvaja kao značajan potencija obnovljivih izvora energije u Srbiji je energija koja se može dobiti iz biomase. Procene ovog potencijala su oko 3,405 miliona ten (tona ekvivalenta nafte). Taj procenjeni potencijal iz biomasa čini oko 60,3% ukupnih potencijala iz obnovljivih izvora energije.

Šta je zapravo biomasa? Biomasa je, kako definicija kaže, materija koji je živuća ili donedavno živuća, biljnog ili životinjskog porekla, a koristi se kao material za dobijanje energije, kao gorivo ili za industrijsku proizvodnju (vlakana ili hemikalija).

To znači da biomasa može biti, pored drvnih otpadaka i piljevina iz drvne prerade, i ostaci kuhinjskih otpada, zelenih parkova, ostaci iz poljoprivrede (slama, ljuske, stabljike), ostaci iz klaničnih industrija, anaerobne fermentacije sa životinjskih farmi, mulj iz kolektora i dr. Biomasa ne uključuje organske materije koje su promenjene raznim geološkim procesima u materije kao što su nafta i ugalj.

Specifičnost biomase je to što je deo zatvorenog kruga ugljenika, i veoma često se naziva ugljeniči neutralnom materijalom, iako biomasa kao gorivo može da doprinese emisiji gasova. Sadnjom drveća koje se koristi za biomasu po principu održivog razvoja, odnosno u onoj količini koja se i poseče za iste potrebe, obezbeđujemo minimalni ili gotovo nikakav negativan uticaj na životnu sredinu. U tom smislu se i poboljšava sastav tla na kome se šume sade, nasuprot neplaniranim sečama i eksploatacijama šuma koje nisu privedene toj nameni.

Ono što je od velikog značaja je činjenica da se proizvodnja energije može organizovati na gotovo svakoj farmi, odnosno gazdiinstvu. To je zapravo praksa koja se primenjuje u nekim zemljama, pa tako farmeri obezbeđuju dodatne prihode iz izvora koji bi u drugom slučaju bili beskorisni.

Dakle, izgradnja malih digestora za proizvodnju biogasa, ili pak izgradnja peći za sagorevanje biomase je jedan od mogućih načina da se iskoriste materijali koji mogu ući u sastav biomase, sa farmi.

Primera radi, negde oko 110 tona stajnjaka i 250 tona kukuruzne silaže godišnje je dovoljno da se dobije oko 8 miliona kilovat/sati struje, što je ušteda oko 16000 tona lignite, a pri tome ne ostaje velika količina štetnog pepela.

Biogas je mešavina metana CH4 (40%-75%), ugljen dioksida CO2 (25%-60%) i otprilike 2% ostalih gasova (vodonika H2, sumporovodonika H2S, ugljen monoksida CO). Njegova kalorijska vrednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko 60%om efikasnošću u konvencionalnim biogasnim pećima. Jedan i po kubik biogasa je ekvivalentan sa jednim kubikom prirodnog gasa, koji uvozimo. Jedan hektar kukuruzne silaže dovoljan je za proizvodnju 10000 kubika biogasa, od kojeg nastaje preko 20000 kilovat/sati struje, a to je dovoljno za oko pet domaćinstava na godišnjem nivou.

Negde oko 500000 hektara raznih biljaka dalo bi snagu oko 1000 MW, što je u srazmeri proizvodnje jedne značajnije elektrane.

Ove činjenice, bi mogle da budu od presudnog značaja za opredeljivanje naših domaćih poljoprivrednih proizvođača za ulaganje u ovakva postojenje, kako bi pojeftinili svoje troškove. Takođe, uz prave podsticaje države i uz donošenje pravih mera, viškovi energenata bi mogli biti otkupljeni, kako bi potencijal i profit iz obnovljivih izvora energije bio usmeren na ruralni održivi razvoj.

Takođe, obzirom da imamo i dalje najjeftiniju električnu energiju u regionu, ovakve mere bi mogle da uspostave stabilnost na domaćem tržištu električne energije, što bi dalo dugoročnu stabilnost i povoljnost sadašnje cene, jer bismo obezbedili dovoljnu količinu energije iz obnovljivih izvora, na koju smo se kao država obavezali.

Krediti Pokrajinskog fonda za razvoj poljoprivrede

Krediti Pokrajinskog fonda za razvoj poljoprivrede

Pokrajinski fond za razvoj poljoprivrede AP Vojvodina objavia je konkurs za dodelu kredita namenjenih za nabavku poljoprivrednih mašina, pčelaske opreme i košnica, sistema za navodnjavanje, plastenika, staklenika, protivgradnih mreža, kao i za nabavku tovne junadi.

Pokrajinski fond za razvoj poljprivrede osnovan je sa ciljem da pomogne proizvođačima na teritoriji AP Vojvodina u njihovom inteziviranju proizvodnje i podsticanju izvoza, kao i otklanjanju problema u oblasti poljoprivredne proizvodnje putem učešća u finansiranju programa unapređivanja i razvoja pojedinih oblasti proizvodnje

Informacije i detaljeo kreditima i periodu otplate možete pronaći na sajtu Pokrainskog fonda http://www.fondpolj.vojvodina.gov.rs/ , a konkurs je otvoren do 17.10.2016.

 

GlobalGAP

GlobalGAP

Standardizacija u poljoprivrednoj proizvdnji pruža viši nivo bezbednosti agrarnih proizvoda u toku same proizvodnje.
Na taj način, kao poljoprivredni proizvođači ispunjavate zahteve vezane za bezbednost sopstvene proizvodnje kroz regulative koje su važeće u međunarodnim okvirima.

Jedan od vodećih standarda u primarnoj komercijalnoj proizvodnji je GlobalGAP, čijom implementacijom obezbeđujete potvrdu dosledne primene Dobre Prakse u Agraru i povećavate svoju konkurentnost na globalnom tržištu.

GMC nudi usluge interne evaluacije klijenata i savetovanje, kako biste brže i lakše došli do GlobalGAP sertifikata.