Blog :

Cirkularna ekonomija u poljoprivrdnoj proizvodnji

Cirkularna ekonomija u poljoprivrdnoj proizvodnji

Od poslednje industrijske revolucije, privredne delatnosti  se posmatraju kao proces koji podrazumeva eksploataciju dostupnih prirodnih resursa, njihovu preradu, oblikovanje u finalne ili poluproizvode, distribuciju i upotrebu i, konačno, odlaganje. Takav model privređivanja je prepoznat kao „linearni model privrede“, u kojoj glavna paradigma glasi: uzmi – napravi/koristi – odloži. Sa napretkom društva i povećanjem standarda, koji se danas meri stopom BDP-a, paralelno raste i upotreba prirodnih resursa i energije. Dakle, u linearnom modelu ekonomije, nakon isteka „životnog veka” proizvoda, isti se dugo vremena odlagao na deponije.

Cirkularna ekonomija je zadnjih godina postala posebna ekonomska praksa. Prema definiciji i principima cirkularne ekonomije održivost se zasniva na maksimalnom i racionalnom krišćenju resursa. Obješnjeno jednostavno, cirularna ekonomija je buduća ekonomija, a odgovor je na rastuće potrebe čovečanstva koje moraju postati što održivije.

Principi cirkularne ekonomije se zasnivaju na takozvanom regenerativnom sistemu upotrebe proizvoda. U njih su minimalno uloženi resursi, energija, imaju minimalnu otpadnu vrednost, kao I smanjenu emisiju štetnih gasova u toku njihovog stvaranja. Dakle to su proizvodi koji su napravljeni kako bi njihov vek upotrebe bio dug, proizvodi koji su održivi i teže da nemaju negativan uticaj na životnu sredinu. Oni mogu biti popravljani, redizajnirani ili reciklirani i na taj način ono što je u njih uloženo u vidu resursa, materijala, energije ili pri upotrebi, nema negativan uticaj na životnu sredinu i ekosisteme.

Korišćenje resursa u poljoprivredi je naročito značajno kroz principе cirkularne ekonomije iz više razloga. Prvi i osnovni je činjenica da je poljoprivredna proizvodnja jedan od najvećih zagađivača na planeti. Zapravo, delatnosti i tehnologije koje se primenjuju u poljoprivrednoj proizvodnji, od koriščenja hemijskih sredstava u povrtarstvu, voćarstvu i ratarstvu, pa sve do emisije metana u stočarskoj proizvodnji predstavljaju izvore velikog dela zagađenja voda, zemljišta i vazduha.

Drugi bitan razlog uvođenja poljoprivrede u cirkularne ekonomske principe je taj da poljoprivreda sama po sebi daje proizvode za korisnike i proizvode koje koriste druge industrije, bilo da ostaju u domenu poljprivredne proizvodnje u nekom drugom proizvodnom sektoru. Dakle, poljoprivreda je vrlo pogodna za prevođenje u principe cirkularne ekonomije, odnosno većim delom svojih proizvodnih tokova ona i funkcioniše na taj način.

Cirkularna ekonomija u Srbiji je novi pojam. Javnost se tek upoznaje sa principima i primerima ovog progresivnog pristupa. Ono što je sigurna činjenica je potencijal razvoja cirkularne ekonomije u poljoprivrednoj proizvodnji Srbije velik, jer je podizanje infrastrukture u poljoprivredi u toku, uz pomoć predpristupnih fondova Evropske Unije, kao i nacionalnim programima. U tom smislu ključnu ulogu imaju nacionalni standradi i propisi koji se tiču zaštite životne sredine i kontrole proizvodnje, koji moraju biti usaglaašeni sa principima cirkularne ekonomije. Obzirom da ovim dugim tranzicionim promenama imamo obavezuda rekonstrujišemo i pravni sistem naše zemlje, ovo može biti ključni momenat za usvajanje novih vrednosti koji će biti obaveznei propisane, pa nas odvesti korak ispred ostalih zemalja u okruženju u pogledu primene principa cirkularne ekonomije.

Kako bismo došli do efikasnih pravnih regulativa moramo kao pojedinci shvatiti šta one regulišu, odnosno biti dosledni njenih primena,kako bismo imali prave rezultate. U tom smislu velike su razlike u shvatanju uticaja poljoprivrede u različitim područjima Srbije. Savesna upotreba svih hemijskih preparata, uključujući i veštačka đubriva, moraju biti imperativ svih proizvoača, ne samo zbog prinosa koje su sezonska kategorija, već zbog budućeg planiranja proizvodnje, a u krajnjem rezultatu i očuvanju resursa i životne sredine.

U nekim predhodnim člancima smo spomenuli da je ustvari poljoprivreda kao delatnost vrlo negativno uticajna na životnu sredinu upravo zbog kruženja zagađujućih materija kroz ceo proizvodni sistem od zemljišta, izvorišta, kroz lanac ishrane, sve do čoveka.  Sistem proizvodnje u poljorivredi je vrlo integrisan po svim sektorskim proizvodnjama, pa je jako teško eliminisati greške, čak i u ciklusima koji su uspostavljeni po propisu, jer ukoliko se u blizini istih nalaze nesavesni proizvođači, vrlo je verovatno da će posledice takvog delovanja osetiti svi u okolini. Zbog toga je vrlo bitno uspostaviti sistem i kontrolu korišćenja svih inputa, kao i poštovanje principa cirkularne ekonomije.

Korišćenje energije u poljoprivredi, naročito energije iz fosilnih goriva je na veoma visokom nivou. Stoga treba intezivno uspostavljati nova rešenja i tehnologije, koja će zameniti postojeća i na taj način ostvariti značajne uštede resursa i smanjiti negativne uticaje i emisije.

GMC od skoro nudi rešenja, biodigestore, koja se tiču malih proizvodnjih kapaciteta električne energije na biogas, koja mogu biti implementirana u okviru poljoprivrednih farmi. Na taj način se ostvaruje značajna ušteda u potrošnji energije iz neobnovljivih izvora, što je jedan dobar primer u praksi i primeni cirkularne ekonomije.

Takođe, primenom standarizovanih proizvodnih ciklusa, smanjuju se rizici i izdaci, što je takođe bitna prepreka u održivosti konvencionalne poljoprivredne proizvodnje. Velike količine organskih otpada su još jedna stavka koji poljoprivredu mogu učiniti bližom održivosti, jer takvi otpadi mogu biti korišćeni u proivodnji komposta ili glistenjaka.

Upotreba vode, kao resursa je ogroman problem i racionalizacije su neminovne u svakom obliku organizovanja, u zatvorenim i otvorenim sistemima, u hidroponijama ili klasičnim zasadima, a za šta postoje šeme upotrebe, kao i sitemi koji racionalizuju potrošnju.

Principi cirkularne ekonomije su primenjivi naročito pri udruživanju poljoprivrednih proizvođača, odnosno ciklusa, što je svojstveno za manje procese proizvodnje, jer na taj način svi učesnici koriste resurse i materijale što daje udruženju ili zadruzi održivi koncept.

Vrlo je bitno da se u sektoru poljoprivredne proizvodnje, kao i prerade primarnih poljoprivrednih proizvoda intezivno radi na cirkulaciji resursa i materijala, jer sa povećanjem broja stanovništva, raste i potreba za hranom, što daje dodatan podstrek za iznalaženje rešenja koja koriste resurse na najbolji mogući način. Naš zadatak je da ono što od Planete uzmemo planeti i vratimo, jer nismo mipotrebni njoj, nego ona nama.